Zubne krunice

krunica

Kada je zub oštećen, napukao ili u potpunosti slomljen, jedino rješenje je restauracija krunice. Na taj način se ojačava krunica i vraća funkcija zubu. Izraz koji se odomaćio za ovu vrstu usluge je “navlaka za zube“. Ovaj izraz opisuje da je cijela krunica navlake navučena preko ostatka površine postojećeg zuba.

Kada je vrijeme za stavljanje krunica za zube?

– Kada je karijes zahvatio toliku površinu zuba da je nemoguće trajno riješiti problem plombom ili inlejom, a da zub ne izgubi funkcionalnost
– Nemoguće je riješiti nedostatak standardnom kompozitnom nadogradnjom
– Kada se nedostatak zuba nadomjesti implantom i tada se navlake za zube postavljaju preko suprastrukture implanta
– Poslije endodontske terapije zuba, preporuka je da se zubi ojačaju postavljanjem nadogradnje i krunice zuba
– U slučaju abradiranih zuba ili ubrzanog propadanja kod povećanja želudačne kiseline jedina opcija su krunice za zube
– Uvijek aktuelni kozmetički razlozi, postavljanjem krunice na zubima, unapređujemo estetiku svog osmijeha.

Vrste krunica:vrste krunica

Metal-keramičke krunice danas još uvijek predstavljaju najčešći izbor pacijenata zbog vrlo prihvatljive cijene, odličnih svojstava i solidne estetske komponente. Izrađene su od metalne osnove koja je presvučena najfinijom keramikom. Nedostaje im prirodna translucencija, no vješt tehničar može postići zadovoljavajuću estetiku, kako se takav zub gotovo uopšte ne bi razlikovao od prirodnog. Uobičajeno je da krunice vremenom preboje okolne desni u tamniju boju, te ovo nije estetski najatraktivnije rešenje.

 Potpune keramičke krunice izrađene su od čiste keramike koju odlikuje vrhunska estetika zbog svoje translucencije, te su time u mogućnosti u potpunosti imitirati prirodne zube. Izrada takve krunice zahtjevan je laboratorijski posao, stoga je i konačna cijena nešto viša. Obzirom na spomenutu translucenciju, zub koji se prekriva mora biti također lijepe prirodne boje, stoga je indikacija za izradu takvih krunica pomalo sužena.

Cirkon-keramičke krunice izrađene su od visokokvalitetne cirkonske osnove presvučene keramikom, te predstavljaju vrhunac kvalitete. Odlikuje ih iznimna čvrstoća i biokompatibilnost, što im omogućuje postavljanje u gotovo svim situacijama u ustima. Zbog svoje čvrstoće koristi se kako u prednjoj tako i u stražnjoj regiji. Krunice i mostovi od cirkona su jaki, ali i najprirodniji nadomjesci u stomatologiji danas. Zahtjevan proces izrade rezultira i visokom konačnom cijenom

Procedura postavljanja krunice sastoji se od više faza. Nakon konsultacije i kontrolnog pregleda, pristupa se čišćenju zuba, uklanjanju eventualnog karijesa i oblikovanju ostatka zuba. Kompletan proces se izvodi pod lokalnom anestezijom. Uzima se otisak otisnom masom i u zubotehničkoj laboratoriji se izrađuje krunica od ugovorenog materijala. Za to vrijeme, stomatolog će napraviti privremno rješenje kako bi zub bio zaštićen i prekriven.
Drugi dio ovog procesa podrazumijeva skidanje privremene navlake i cementiranje krunice.

Koliko traju navlake za zube?

Ovaj segment zavisi isključivo od navika održavanja pacijenata ponaosob. Treba napomenuti da navlake za zube zahtijevaju isti stepen oralne higijene kao i ostali zubi. U prosjeku vijek trajanja može biti oko 5 godina kod pravilne oralne higijene i redovne kontrole stomatologa, a mogu trajati i duže. Navlake za zube treba čuvati i od kidanja hrane, konzumiranja previše tvrdih ili žilavih namirnica.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/mudri.zubic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Advertisements

Inlej/Onlej (Inlay/Onlay)

InlayOnlay

Karijesom oštećeni zubi se mogu sanirati na više načina. Nakon uklanjanja karijesom izmjenjenih zubnih tkiva potrebno je nastali prostor (kavitet) na neki način popuniti. Mogućnosti su ograničene na amalgam, kompozit ili izradu inleja.

Inlej (Inlay)

Inleji su pre nekoliko decenija jako mnogo korišteni u stomatologiji kada su uglavnom pravljeni od zlata. Danas je inlej ponovo čest izbor u stomatologiji i to u obliku keramičkih ili kompozitnih inleja. Prednost inleja u odnosu na plombu je u tome što se izrađuje na osnovu otiska izbrušenog zuba, tako da u potpunosti odgovara formiranom kavitetu,ali bitan je i način vezivanja, odnosno izbor cementa. Neke cemente pljuvačka rastvara i oni se stoga ne bi smjeli koristiti u izradi inleja. Inleji se izrađuju u tehnici a u ordinaciji se cementiraju za zub. Proces izrade zahtjeva minimalno dvije posjete stomatologu:
1. U prvoj posjeti stomatolog uzima otisak suprotne vilice. To je važno da bi tehničar pri modelovanju inleja napravio kvržice na zubu koje neće remetiti okluziju. Potom se pristupa ukanjanju karijesom izmjenjenih zubnih tkiva. Treba napomenuti, da debljina preostalog zubnog zida mora biti dovoljna da izdrži pritisak pri žvakanju inače bi došlo do pucanja zuba. To, ustvari, govori da se velike karijesne lezije ne mogu sanirati inlejem,već se mora pristupiti protetskoj sanaciji. Nakon brušenja uzima se otisak izbrušenog zuba. Na kraju se odredjuje boja ukoliko se inleji izradjuju od keramike ili kompozita.
2. Nakon nekoliko dana,koliko je potrebno da se izradi inlej u laboratoriji, vrši se proba inleja u zubu. Smetnje, ako postoje, uklanjaju se brušenjem. Kada inlej definitivno dobro leži u zubu, pristupa se cementiranju.

keramicki inlej

Keramički inlej

Kada se keramički inlej postavi u zub i sami stomatolozi imaju problem da ga prepoznaju. Keramički materijali u estetskom smislu imaju neprevaziđena svojstva, ali nemaju visoku otpornost na pritisak i pucanje.

Kompozitni inlej

Od kompozitnih materijala, sem postavljanja ispuna u ustima, mogu se izraditi i inleji.Visokih su estetskih vrijednosti i njihovom izradom u laboratoriji izbjegnuta je kontrakcija kompozita koja se dešava pri polimerizaciji kompozita u ustima. Tako je izbjegnuta pojava karijesa na spoju zuba i plombe.Manje su osjetljivi na lom od keramičkih inleja.

Zlatni inleji

Najveći nedostatak je estetika koja je narušena bojom inleja. Ostala svojstva zlatnih inleja su većinom pozitivna: lakoća obrade,dobro prihvatanje od strane organizma, dugovječnost. Mana zlatnih inleja je i visoka cijena, mada s obzirom na dugovječnost vremenom se isplati. Gde inlej može da se postavi? Da bi inlej ostao u zubu, kao i da bi bila izbjegnuta fraktura zuba potrebno je u startu procjeniti opravdanost njegove izrade. Kod velikih destrukcija zuba karijesom preostaju nakon uklanjana karijesnih masa tanki zidovi kaviteta zuba koji bi se nakon postave zuba jako brzo slomili. Zato je kod ovakvih slučajeva pametnije odlučiti se za nadoknadu zuba krunama.

porcelain_inlay_and_onlay.22974155_std

Onlej (Onlay)

Za razliku od inleja koji zahvataju dvije površine na zubu, onleji zahvataju tri i više.Izradjuju se na isti način kao i od istih materijala kao inleji. Danas se inleji i onleji pored klasičnog postupka mogu izraditi i frezovanjem, tzv. CAD/CAM tehnologijom. CAD/CAM zapravo predstavlja proces kojim se od gotovih keramičkih blokova,procesom frezovanja, dobijaju gotove navlake i mostovi

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Plombiranje zuba

plombiranje zuba

Rupe koje nastaju u zubima uslijed njihovog truljenja ( karijesa ), te gubljenja tvrdog tkiva zuba se razvijaju i šire kako vrijeme prolazi, a zub se ne tretira i ne liječi. One postaju veće, truljenje ( karijes ) napreduje i može doseći do zubne pulpe i izazvati upalu. Iz tog razloga je potrebno odstranjivanje karijesa i rekonstrukcija odnosno povratak zuba u stanje u kome se nalazio pre obolijevanja. Proces rekonstrukcije podrazumijeva odstranjivanje karijesa, te popunjavanje nastalih praznina u samom zubu. Kako se zub ispunjava, kaže se da je napravljen ispun, odnosno plomba.

Vrste ispuna (plombi)

Kod vrsta ispuna razlikujemo stare amalgamske plombe, i nove kompozitne ispune ( bijele plombe ) .

Amalgamske plombe

Amalgamske plombe su sive ili srebrne boje. U stomatologiji se koriste dugo vremena, i prednosti su im bile lakoća postavljanja, kao i niska cijena i trajnost, posebno kod manjih ispuna. Međutim sa razvojem stomatologije i tehnike, ovi ispuni polako odlaze u zaborav. Velika količina nikla, srebra, kalaja, bakra, cinka i drugih metala koji se nalaze u ovim plombama, a koji mogu biti i kancerogeni, doprinosi njihovoj sve rjeđoj upotrebi. Ove plombe su u novije vrijeme zamjenjene kompozitnim ispunima, odnosno bijelim plombama.

Kompozitni ispuni (bijele plombe)

Bijele plombe odnosno kompozitni ispuni su na početku primjene obilovali brojnim nedostacima, ali su svi ti nedostaci i manjkavosti prevaziđeni samim razvojem tehnologije izrade. Taj razvoj i usavršavanje je dovelo do toga da je sada kompozitni ispun, odnosno bijela plomba mnogo kvalitetnije sredstvo za popunjavanje praznina u zubu. Nedostaci bijelih plombi su sada neutralisani, a snaga ljepljenja kod najsavremenijih ispuna je dosta veća nego sto je čvrstoća samog zuba. Ovaj materijal se izrađuje u više vrsta, u zavisnosti od lokacije postavljanja. Kompozitni ispuni ( bijele plombe ) se izrađuju u više nijansi i boja, što doprinosi boljem estetskom efektu. U toku rada, stomatolog materijal postavlja slojevito, i svaki sloj očvršćava uz pomoć svijetla.

amalgamske-kompozitne plombe

Prednosti kompozitnih ispuna u odnosu na amalgamske plombe

Postoji više prednosti kompozitnih ispuna u odnosu na amalgame. Kao prvo, prilikom postavljanja amalgamskih plombi često je potrebno izbrusiti i zdrav dio zuba, dok kod kompozita to nije slučaj. Zatim tu je i estetski faktor, koji posebno dolazi do izražaja prilikom tretiranja prednjih zuba. Kod kompozita se materijal ljepi na površinu zuba i sa njim čini jedinstvenu cjelinu, što spriječava lom.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Ekstrakcija zuba

ekstrakcija zuba

Vađenje zuba predstavlja skup postupaka kojima se zub odvaja od zubne čašice i uklanja iz nje. Obzirom da je zub mnogobrojnim vlaknima čvrsto vezan za viličnu kost, vađenje neminovno podrazumjeva, pored pravilne tehnike i primjenu sile. Ono što je bitno jeste da ta sila mora da bude odgovarajuće jačine i pravilno usmjerena da bi se spriječilo bilo kakvo oštećenje kosti. Zbog toga se tokom vađenja, pogotovo višekorjenih zuba, primjenjuju različite metode kao što je npr. presjecanje korjenova – separacija jer se na taj način olakšava njihovo vađenje i čuva vilična kost.U toku jedne posjete može se izvaditi jedan ili više zuba. Procjena toga je individualna i zavisi od situacije u ustima ali i od spremnosti pacijenta za saradnju.

Tretman nakon ekstrakcije

Nakon vađenja zuba u ustima ostaje otvorena rana koja lagano zarasta. Samo zarastanje prolazi kroz nekoliko faza, a za pacijenta je veoma značajno da bude upoznat sa onim što može da vidi u rani. Neposredno poslije vađenja, nakon prestanka krvarenja, u rani se formira krvni ugrušak. On je crvene boje i blago elastičan. U tom periodu zabranjeno je ispiranje usta jer to može da dovede do ispadanja ugruška što prouzrokuje bolove u rani i ponovno krvarenje. Nakon 2-3 dana gornja površina ugruška postaje bjeličasta zbog taloženja fibrina što je normalan proces zarastanja a ne gnojenje rane što pacijente obično zbunjuje i plaši. Poslije 3-4 dana počinju da se stvaraju novi krvni sudovi da bi poslije 2 nedjelje rana bila prekrivena novom sluzokožom.
Zarastanje i obnavljanje kosti traje najduže, tako da je potrebno 4-6 meseci da bi se taj proces završio.

Vađenje nepotpuno izniklih zuba

ekstrakcija zuba1

Veoma česta pojava posebno u današnje vrijeme je potpuna ili djelimična nemogućnost nicanja zuba, najčešće umnjaka, zuba koji se poslednji pojavljuju u ustima (između 18-25 godine zivota). Razlozi za to su nesrazmjerna veličina zuba i vilica (nedostatak prostora) ili nepravilan položaj klice umnjaka te nemogućnost njegovog izbijanja zbog nepovoljnog pravca nicanja. Terapija se sastoji u hirurškom vađenju djelimično ili potpuno neizniklih zuba –to je hirurška metoda koja se rutinski obavlja .Najčešće vrste impakcija zuba koje se sreću kod pacijenata su:
– vertikalna, horizontalna i angularna u zavisnosti od položaja neiznikolog zuba.
Posljedice ovakvih stanja su:bolovi unutar kosti, razvoj koštanih infekcija i mogućnost oštećenja korijena susjednog zuba, posebno kod horizontalnog i angularnog tipa impakcije. Samo na osnovu rendgenskog snimka moguće je odrediti o kojoj vrsti impakcije se radi. Impakcija može biti i djelimična kada se samo dio zubne krunice nalazi u ustima a ostatak je prekriven desnima. U tom slučaju postoji prostor između krunice i zubnog mesa u kom se zadržava hrana, što dovodi do infekcije i ima za posljedicu pojavu bolova, otoka i nemogućnost potpunog otvaranja usta.

Postupak vađenja neizniklog zuba:

1. određivanje položaja neizniklog zuba:
2. odizanje mekog tkiva:
3. uklanjanje kosti radi pristupanja krunici zuba:
4. vađenje zuba u cjelini ili dio po dio:
5. zašivanje rane

Indikacije

Ova procedura je neophodna samo u slučaju kada vam vaš umnjak stvara probleme ili vaš ljekar procjeni da će se oni javiti u budućnosti.Preventivnu ekstrakciju treba izvršiti kada postoje ortodontski razlozi ili u slučaju očite prijetnje za drugi molar. Nije preporučljivo raditi u akutnoj fazi (kada postoji otok ).

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Lokalna anestezija

lokalna anestezija

U savremenoj stomatološkoj praksi imperativ je potpuna bezbolnost i maksimalan komfor svake intervencije što omogućava primjena lokalnih anestetika.
Lokalni anestetici su sredstva koja reverzibilno (povratno) i privremeno blokiraju prenos nadražaja u perifernim nervima na mjestu primjene. Posljedica je gubitak osjećaja bola u tom području tijela.
Primjenjuju se ubrizgavanjem pod kožu odnosno sluznicu, ili u tkivo koje treba anestezirati, a primjenom u blizini velikih nerava se anestezira cijela regija koju taj nerv inerviše. Koriste se atraumatske sterilne igle za jednokratnu upotrebu napravljene od hirurškog čelika, te je oštećenje tkiva uslijed uboda minimalno.

Efekat djelovanja je “utrnutost” odnosno gubitak osjećaja bola u tom području tijela. Osim osjećaja bola, u izvjesnoj mjeri blokiran je i osećaj toplo/hladno i osjećaj dodira, kao i duboki osjećaj. Rezultat je potpuno bezbolna intervencija, bilo da je riječ o popravci zuba – plombiranju, vađenju živca, vađenju zuba ili operaciji.
Trajanje djelovanja je obično od jednog do nekoliko sati. Pacijenti najčešće opisuju kao “debela usna i jezik”, a ono što najviše iritira je upravo utrnutost mekih tkiva što otežava pravilan izgovor pojedinih glasova, “kriv osmjeh” i povrede nesvjesnim ugrizanjem za jezik, obraz ili usnu. Zbog toga svakom pacijentu savjetujemo da pre intervencije pojede lagan obrok kako bi anestezija i intervencija bile manje neprijatne, kao i da se sljedeći obrok odloži do potpunog prestanka dejstva anestetika. Povrede “grickanjem” mekih tkiva najčešće su kod djece te se roditeljima posebno skreće pažnja.

lokalna anestezija1                    lokalna anestezija2
Primenjuje se nekoliko različitih tehnika anesteziranja, u zavisnosti od planirane intervencije i regije u ustima. Infiltraciona pleksus anestezija zahvata manju regiju – jedan do dva zuba i primjenjuje se u gornjoj vilici. Sprovodna ili blok anestezija se koristi najčešće u donjoj vilici i efekat je utrnutost čitave regije – jedna strana donje vilice. Kada želimo da anesteziramo samo malo polje rada odnosno jedan zub u donjoj vilici primjenjujemo tzv. intraligamentarnu anesteziju. Za intervencije na mekim tkivima – sluznici usne duplje kao i vađenje rasklaćenih mlečnih zuba obezboljavanje radnog polja može se postići primjenom površinske anestezije, u obliku tečnosti, spreja ili gela, dakle bez upotrebe igle.

lokalna anestezija3       lokalna anestezija4

Postoji više vrsta lokalnih anestetika, a danas su najčešće u upotrebi lidokain, artikain i mepivakain, i mogu biti sa ili bez dodatka vazokonstriktora. Vazokonstriktor na mjestu ubrizgavanja kratkotrajno sužava krvne sudove i na taj način smanjuje protok krvi kroz to područje, čime je produženo djelovanje lokalnog anestetika i potrebna je manja količina. Iz tog razloga neophodno je stomatologu prije intervencije iskreno i bez ustručavanja dati podatke o svom zdravlju (npr. alergije, srčana oboljenja, visok krvni pritisak…) i lijekovima koje pacijent uzima kako bi se odabrao najbolji anestetik za konkretnu intervenciju.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Preosjetljivost zuba

osjetljivost zuba

Preosjetljivost zuba odnosno dentinska preosjetljivost označava oštru, kratkotrajnu bol ogoljelog dentina (dio krunice zuba koji nije pokriven caklinom) koja nastaje zbog temperaturnih, taktilnih, hemijskih i sl. podražaja. Najčešće se javlja u području zubnih vratova gdje je sloj cakline najtanji ili čak nedostaje.
Važno je naglasiti da dentinska preosjetljivost nije ni na koji način povezana s karioznim promjenama koje također mogu nastati na istim mjestima.

Najčešće zahvaćeni zubi su očnjaci i prvi premolari („četvorke“), slijede ih sjekutići i drugi pretkutnjaci („petice“). Najčešće se javlja iznad 30-te godine života, i češća je kod ženskih osoba.

osjetljivost zuba1

Šta izaziva prekomjernu osjetljivost zuba?

1. Nepravilna tehnika pranja zuba suviše tvrdim četkicama može veoma lako da ošteti gleđ zuba i na taj način izloži spoljašnjim uticajima izuzetno osjetljivi dentin;
2. Povlačenje desni sa vratova zuba kao jedan od simptoma oboljenja potpornog aparata zuba-parodontopatije, dovodi do izlaganja vratova zuba različitim nadražajima i pojave bola;
3. Škripanje zubima ili prekomjerno stiskanje zuba dovodi do stvaranja izuzetno velike sile koja razlažući se na svoje komponente, praktično izbija dijelove gleđi sa najslabijih mjesta, što su vratovi zuba i tako izaziva pojačanu osjetljivost ovih dijelova.

Bol koji se pri tome stvara može da varira od blago neprijatnog osjećaja do izuzetno jakog, oštrog i probadajućeg bola koji nastaje pri najmanjem nadražaju. Važno je napomenuti da prekomjerna osjetljivost može biti i simptom nekog ozbiljnijeg oboljenja zuba, tako da je potrebno obavezno posjetiti stomatologa da bi se utvrdio uzrok nastanka osjetljivosti i odredila terapija

Terapija

Terapija je različita u zavisnosti od stepena izraženosti simptoma. U najblažim slučajevima dovoljno je obučiti pacijenta o pravilnoj tehnici pranja zuba i preporučiti mu vrstu četkice i paste za zube koju treba da koristi. Zatim moguće je smanjiti osjetljivost premazivanjem osjetljivih površina preparatima za desenzibilizaciju ili postavljanjem ispuna od kompozitnih materijala ukoliko je osetljiva površina zuba velika.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Vađenje živca iz zuba

vađenje zivca

Jednom kad su bakterije iz usta uspjele da izazovu karijes, on se ne može zaustaviti sam po sebi ili pak izliječiti. Ako je na vrijeme otkriven, stomatolog ga mehanički uklanja struganjem karijesa do zdravog zubnog tkiva, i postavlja plombu kojom hermetički zatvara ranu na zubu, sprječavajući prodor bakterija u zub.

Ako je karijes dugo trajao ili je prodro duboko u zub, velika je vjerovatnoća da se dio bakterija, preko dentinskih kanalića, probio i do samog zubnog živca. Odbrambeni elementi krvi, reaguju kao prva linija odbrane, pokušavajući da unište infekciju. Ako su bakterije brojnije, pobjeđuju bakterije i nastaje zapaljenje pulpe praćeno jakim bolovima.

U tom trenutku stomatolog se odlučuje za vađenje živca, da bi izbacio infekciju iz organizma i spriječio njeno širenje u kost u kojoj se zub nalazi.

Šta je vadjenje živca?

Vađenje živca, je terapijska procedura kojom se inficirani i upaljeni živac uklanja iz zuba. Postupak se izvodi u lokalnoj anesteziji. Cilj ove intervencije je, sprječavanje prodora infekcije dalje u kost u kojoj se zub nalazi, a samim tim i dalje u organizam, do udaljenih tkiva i organa.

Specijalnim tzv. endodontskim instrumentima, pulpa se vadi iz kanalnog sistema. Više korjeni zubi imaju po više kanala – 3,4. Kanali se potom moraju mehanički obraditi, da bi se proširili do obima koji dozvoljava da se napune sredstvima za hermetizaciju.

U toku mehaničke obrade neophodna je i hemijska obrada kanala, sredstvima za ispiranje, koja rastvaraju i spiraju bakterije i raspadne produkte živca. Na kraju se kanali suše. Postupak se obavlja u više seansi, a između njih, se u kanale postavlja lijek za dezinfekciju i podsticanje zarastanja rane.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Zubni karijes

karijes1

Zubni karijes je najčešće oboljenje zuba i jedno je od najraširenijih oboljenja kod čovjeka. Procenat raširenosti zubnog karijesa je naročito veliki kod kulturnijih naroda, što daje povoda za tvrdnju da je njegovo nastajanje i rasprostranjenost usko vezano za kulturu i njen uticaj.

Kako nastaje?

Najveći krivac za nastanak karijesa su bakterije dentalnog plaka (loša oralna higijena) koje deluju na metabolizam ugljenih hidrata (zaostali dijelovi hrane u ustima)i dovode do stvaranje kiselina. Dolazi do pada PH vrijednosti  a to rezultira pokretanjem lanca dešavanja koji se odigravaju na samoj površini zuba. Bitan momenat je difundovanje kalcijuma i jona fosfora iz gleđi. Proces je poznat kao demineralizacija gleđi i predstavlja početni korak u nastajanju karijesa. Interesantno je da ovaj proces može biti povratan, ukoliko dođe do toga da PH ponovo raste. Karijes je zbog toga dinamičan proces koji se karakteriše epizodama demineralizacije i remineralizacije koji se javljaju tokom nekog perioda. Ako kasnije dominira destrukcija doći će do razgradnje mineralne komponente, što dovodi do stvaranja šupljine (kaviteta). Karijes počinje na samoj površini zuba (karijes gleđi) i izgleda kao bijela tačka. Ovakav izgled nastaje usled prizmi iz kojih je građena gleđ a koje su ostale bez kalcijuma i jona fosfora. Karijes dentina je praćen invazijom bakterija na prethodno izvršenu demineralizaciju. Jednom kada dospiju do gleđno dentinske granice, dolazi do bočnog širenja što podminira gleđ i komplikuje liječenje. Zub se brani na taj način što stvara tzv. sekundarni dentin kako bi spriječio prodor bakterija do pulpe zuba (splet nervnih i krvnih završetaka)
karijes3

Kojom brzinom karijes napreduje kroz zub?

Iako je sugerisano da je srednje vrijeme za koje lezija ostaje ograničena u gleđi 3-4 godine (na osnovu Rö analize) ipak postoje velike individualne varijacije pri čemu lezija može i da regresira ( da se povuče ). Stopa progresije kroz dentin je nepoznata, ali je ona znatno brža nego kroz gleđ. Progresija karijesa fisura je obično brza zbog morfologije tog predela zuba (veoma tanak sloj gleđi).

Da li karijes može da se zaustavi?

Pod  povoljnim uslovima lezija može da postane neaktivna i čak i da se povuče -regredira. Klinički zaustavljen karijes dentina tvrdu ili kožastu konzistenciju i obično tamniju boju nego žućkasti aktivni karijes. Zaustavljen karijes gleđi može biti tamno smeđ.

Gdje se karijes najčešće javlja?

Mjesta na zubu koja su posebno podložna karijesu jesu ona gde može da se javi akumulacija plaka bez ikakvih prepreka, aproksimalne (bočne) površine gleđi, ivice u vratnom delu zuba, jamice i fisura.

Uloga pljuvačke u nastanku karijesa?

Pljuvačka predstavlja faktor domaćina, a njen volumen i sastav mogu da utiču na sklonost ka karijesu. Kod ljudi sa obimnijim lučenjem pljuvačke mogućnost nastanka karijesa se smanjuje. Pri visokoj stopi protoka pljuvačka deluje kao oralni antacid (suzbija kiseli efekat metabolizma šećera) zbog svoje bazne PH vrednosti. Osim toga smanjuje akumulaciju plaka i pomaže čišćenju zaostale hrane. Zanimljivo je da pljuvačka deluje kao rezervoar kalcijuma, fosfata, jona florida i na taj način favorizuje remineralizaciju (ponovni nadomeštaj jona minerala koji su napustili gleđ). Možda je njena najvrijednija osobina ta što pljuvačka predstavlja oralni antibiotik jer  sadrži veoma vrijedni imunoglobulin A , lizozome itd.

Da li se može suzbiti uticaj dejstva bakterija plaka na nastanak karijesa?

Postoje dva načina uklanjanja dentalnog plaka: fizički i hemijski. Na nesreću, po standardu koji koristi većina stanovništva, pranje zuba nije samo po sebi dovoljan metod za kontrolu karijesa. Bitno je pranje zuba pastom obogaćenom fluorom, mada je redukcija plaka na taj način mala. Hemijsko uklanjanje plaka je daleko dijelotvornije jer obezbjeđuje više od samo prolaznog efekta. Antiseptik mora da bude zadržan u ustima. Jedina hemikalija koja je za sada sposobna za hemijsko uklanjanje plaka je hlorheksidin. Dostupan je u 0,2% rastvoru za ispiranje usta ili u 1% gelu (CORSODYL). Ovo sredstvo se koristi u zbrinjavanju gingivitisa, ali se pokazao kao efikasan, kada se redovno koristi i u smanjenju karijesa. Međutim, njegova široka upotreba u ove svrhe nije praktična, jer je i skupa. Osim toga, u prisustvu većeg stvaranja plaka je manje efikasan, a može se i inaktivisati komercijalnim pastama za zube. Osim corsodyla postoji čitav niz rastvora za ispiranje pre pranja zuba. Istraživanja pokazuju da novi rastvori imaju slabiji efekat kada se koristi zajedno sa pranjem zuba.

Da li postoji vakcina protiv karijesa ?

Žestoko rasprave su se vodile o etici vakcine protiv karijesa, jedne od bolesti od koje se ne umire, a koju je moguće izbjeći. Vršena su mnogobrojna istraživanja, ali su napori da se stvori živa vakcina bili neuspiješni.Prije svega u stvaranju karijesa učestvuje veliki broj sojeva streptokokus mutansa, kao i ostali mnogobrojni mikroorganizmi i vrlo je teško napraviti jednu vakcinu čija patogenost će preći i na ostale sojeve i mikroorganizme. Osim toga, eksperimenti na životinjama pokazuju da vakcina protiv karijesa dovodi do neželjenog dejstva na srčani mišić.

Stalni zubi

stalni zubi11

Vrijeme nicanja pojedinih stalnih zuba podložno je raznim individualnim varijacijama. Izmedju šeste i sedme godine pojavljuju se prvi stalni kutnjaci i to najčešće u donjoj vilici pod imenom ŠESTICE. Roditelji često i ne znaju da je njihovom djetetu iznikao pomenuti zub. Taj prvi stali kutnjak se jednostavno ” useli u usta deteta” produžavajući mliječni zubni niz. Znači, nicanju prvog stalnog kutnjaka ne prethodi ispadanje ili vađjenje mliječnog kutnjaka, a sam proces izrastanja tog zuba nije praćen znatnijim subjektivnim tegobama kod deteta.
Zbog toga su u ovom periodu neophodne što češće kontrole kod stomatologa koji ce vam predložiti na koji način da zaštitite novo izrasle kutnjake.Jedan od načina da se zubi zaštite od nastanka karijesa je i zalivanje fisura.Fisure su udubljenja na griznim površinama zuba. To je veoma uzan i nepristupačan prostor gdje četkica ne može da uđe i samim tim je onemogućeno čišćenje i to je mjesto zadržavanja hrane i bakterija. Karijes odatle najčešće i počinje.

Važna napomena – ovu preventivnu mjeru najbolje je sprovesti odmah po nicanju zuba, ili najkasnije 6 mjeseci nakon toga. U tom periodu obično je pomenuti zub potpuno zdrav. Ako je taj vremenski rok prekoračen, na dnu dubokih fisura i jamica griznih površina može se razvijati karijesni proces, koji se inspekcijom i sondiranjem ne dijagnostikuje. U takvim slučajevima zalijevanju fisura prethodi rendgensko snimanje ovih zuba.

fisura zuba

Zalijevanje fisura je potpuno bezbolna intervencija, koja traje samo nekoliko minuta, i sprovodi se na sledeći način;

1. temeljno se očiste grizne površine sa rotirajućom četkicom i pastom
2. fisure i jamice se premažu slabim kiselim rastvorom koji omogućuje da se materijal za zalijevanje priljepi uz zub
3. pomenuti rastvor sa grizne površine se spere i zub se osuši
4. konačno, nanosi se zaptivna masa koja se stvrdnjava specijalnim svijetlosnim izvorom.
Zaptivne mase se dobro retiniraju i dugo zadržavaju na griznim površinama zuba, sprječavajući pojavu karijesa. Pri redovnim kontrolnim stomatološkim pregledima se uočava da li je eventualno potrebno dopuniti zaptivnu masu u nekoj fisurici ili jamici.

Nedostatak ove preventivne mere je, da ona štiti samo grizne površine pomenutih zuba.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Dentalni plak

dentalni plak1

Dentalni plak je vrsta naslaga koja se javlja posle svakog obroka u vidu bijele ili žućkaste ljepljive mase koja prijanja uz zube i desni. Sastoji se od ostataka hrane i pljuvačke u kojima se kolonizuju bakterije prisutne u ustima. Čim se formira plak, bakterije se množe i hrane šećerima iz ostataka hrane. One potom proizvode kisele supstance koje napadaju zubnu gleđ i desni. Ako se ne uklanja, plak može da se kalcifikuje i tada nastaje zubni kamenac.

Ukoliko se dentalni plak ne uklanja poslije svakog obroka, bakterije koje se nalaze u njemu poput  Streptococcus mutans, Streptococcus sobrinus i Lactobacillus spp mogu da uzrokuju karijes i zapaljenske procese desni kao što su gingivitis i parodontitis, pa čak i infekcije. Zato je važna redovna higijena zuba, jer posle samo 26 sati, plak postepeno počinje da se stvdrnjava i da se mineralizuje. Tada prelazi u zubni kamenac koji je teže ukloniti.

dentalni plak2

Da biste uklonili plak, idealno bi bilo da perete zube poslije svakog obroka (čak i poslije užina). Ipak, opšta preporuka je da perete zube bar triput dnevno, tokom 3 minuta, i obratite pažnju da četkate zube kratkim potezima odozdo-nagore, od desni ka vrhovima zuba. Jednom dnevno koristite zubni konac ili interdentalnu četkicu da biste uklonili plak između zuba. Ograničite slatkiše poput bombona, kolača, peciva, zaslađenih napitaka jer oni naročito hrane bakterije koje se nalaze u plaku.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic