Zubni implantati

implantat

Zubni implantati predstavljaju jednu od najatraktivnijih inovacija u današnjoj modernoj stomatologiji. Oni se sastoje od jakog titanijumskog vijka koji uspješno zamjenjuje korijen zuba, na šta se nadograđuje suprastruktura u vidu  fino izbrušenih zubnih patrljaka, gdje se još dodatno cementira definitivna zubna krunica . Implantat je napravljen od biokompatibilnog materijala koji srasta s kosti jer ga organizam ne prepoznaje kao strano tijelo.

Vrste zubnih implantata

Zahvaljujući  brojnim novim tehnologijama, današnja estetska stomatologija nudi mnoštvo različitih vrsta zubnih implantata. Jedna od osnovnih podjela jeste ona prema mjestu na kome se vrši ugradnja zubnih implantata , pa tako imamo slijedeće vrste:

  • transdentalni implatati (postavljaju se kroz kanale od korijena zuba ),
  • endoosealni zubni implantati (koji se i upotrebljavaju najčešće,pričvršćuju se jakim vijkom direktno u zubnu kost),
  • subperiostalni implanti (ova vrsta se ugrađuje  ispod pokosnice  i to kada za endoosealne implantate nema dovoljno prostora u vilici ) ,
  • submukozni implantati zuba  (usađuju se u našu sluzokožu – meka tkiva, a koriste se puno rjeđe jer su i komplikacije puno češće).

Kada se ugrađuju zubni implantati

Veoma su široke indikacije za ugradnju implantata zuba , od nadoknade samo jednog ili nekoliko zuba, pa sve do ugradnje kompletnih vilica. Moguće je i izraditi zubni most ili specijalnu namjensku krunicu u kombinaciji sa pločastom akrilatnom ili skeletiranom protezom, što veoma utiče da zubni implantati dobiju dodatnu stabilnost. Postoje i određeni preduslovi, da bi se izvela ugradnja zuba i to potpuno uspješno. Ono što je jedan od najvažnijiha  prioritet je da pacijent bude potpuno stabilnog zdravlja, jer pojedina otežavajuća stanja mogu usloviti mnogobrojne kontraindikacije. U njih ubrajamo oboljenja vilične kosti, kao što su (invazivne koštane infekcije i tumori), takođe brojni metabolički poremećaji koji nisu regulisani, kao što je slučaj kod dijabetes melitusa, slabije i lošije oralne higijene, zatim područja koja su ozračena, ili ukoliko je pacijent podvrgnut hemoterapiji. Takođe, za stomatologa  je bitno i kako izgleda sama vilična kost ( kakve je strukture), njena pozicija,visina i debljina, jer je potrebno dovoljno mjesta u koju se smeštaju zubni implantati, pri čemu se vodi računa da se njihova čvrstina ne naruši. Sve pojedinosti stomatolog treba da  utvrde kompletnim stomatološkim pregledom, koji uključuje RTG snimanje zuba i viličnih kostiju.

 

 

implantat postupak ugradnje

Ugradnja zubnog implantata 

Ugradnja implantata zuba u viličnu kost traje oko dvadesetak minuta i odvija se striktno po unaprijed određenim pravilima. Postupak ugradnje zuba je potpuno bezbolan zahvaljujući lokalnoj anesteziji. Nakon  što prestane djelovati anestetik može se osjetiti blag bol u vilici, koji se opet uspješno otklanja uz pomoć analgetika i on obično ne potraje duže od  par sati. Suprastruktura se postavlja dosta kasnije, tek nakon četiri pa do šest mjeseci, kada se naša kost oko zubnog implantata u potpunosti  formira, to jest onda kada dođe do tkz . potpune osteointegracije. Nakon ugrađivanja kruničnog dijela potrebno je uzeti zubni otisak i nakon nekoliko dana se cementira konačna zubna kruna. Jedan od bitnih preduslova kada se zubni implantati ugrađuju  jeste izuzetno dobra oralna higijena, to jest svakodnevno, temeljno i detaljno pranje zuba.

Trajnost zubnih implantata

Prema najnovijim statističkim podacima, zubni implantati mogu trajati do deset godina, pa se u ordinacijama uglavnom i daje tolika garancija na iste. Međutim, u pojedinim slučajevima taj rok je i puno duži, čak do kraja životnog vijeka.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Advertisements

Higijena i održavanje zubnih proteza

higijena i odrzavanje zubnih proteza

Na svim tvrdim površinama koje su izložene mediju usne šupljine mogu se stvoriti naslage plaka. Bakterije se pričvršćuju za površine proteze i tamo udružuju u životnu zajednicu na sličan način kao što se to događa na prirodnim zubima. Ako se plak duže vremena ne uklanja, u njega se ugrađuju minerali i pretvara se u kamenac. Naslage kamenca često su prisutne na starim protezama koje nisu pravilno čišćene, a pritom kamenac može biti obojen različitim sastojcima iz hrane i pića. Tako se na nekim starijim protezama mogu naći devele naslage kamenca obojene žuto, smeđe ili crno.

četkanje-proteze-300x168
Da bi se spriječio razvoj i sazrijevanje plaka na protezama, potrebno ih je redovno održavati. Plak je čvrsto vezan uz površinu proteze i nije ga moguće ukloniti ispiranjem, već jedino temeljnim četkanjem. Za četkanje zubne proteze postoje posebne četkice. Različitih su konstrukcija i dimenzija, a najčešće na glavi imaju dvije četkice različitih veličina. Veća četkica namijenjena je čišćenju ravnih površina proteze, a pomoću manje se čiste umjetni zubi i prostori između njih.

četkice za zubne proteze

U nedostatku takve posebne četkice, za čišćenje proteze dovoljna je i obična zubna četkica – potrebno je samo temeljno iščetkati sve površine, a posebno umjetne zube i područja gdje se oni spajaju s bazom proteze. Protezu je poželjno četkati barem jednom dnevno, a tokom spavanja ju je preporučljivo izvaditi iz usta. Period nenošenja proteze tokom spavanja važan je iz higijenskih razloga, a dodatno omogućava oporavak sluznica koje su tokom dana bile njome opterećene.

zubne proteze u casi
Za vrijeme dok nisu u ustima, proteze je potrebno držati u vodi. Materijal od kojeg je izrađena baza proteze osjetljiv je na gubitak vode pa proteza stajanjem na suvom postaje krhka i lomljiva. U posudu s vodom namijenjenoj držanju proteze može se dodati neko od sredstava za dezinfekciju proteze, npr. poznate Corega tablete. Ove tablete pomažu održavanju higijene proteze, ali ne mogu zamijeniti četkanje proteze – važnije je protezu dobro mehanički očistiti četkanjem nego koristiti dezinficijense. Dezinficirajuća sredstva korisna su kao pomoćna sredstva, ali samo ako se koriste uz temeljito četkanje.

Redovno skidanje i četkanje proteze treba provoditi svaki dan. Nikako se ne preporučuje sterilizirati protezu kipućom vodom jer će se iskriviti.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Zubne proteze

 

stariji-par-s-zubnim-implantima

Totalna proteza, parcijalna akrilatna proteza, parcijalna skeletirana ili Wisil proteza, žabica, su sve pojmovi koji se odnose na, u narodu poznatije, vještačke zube, vještačke vilice, zubne proteze, kastanjete, ono što baka drži u čaši…
A zapravo su ono bez čega se ne može u poodmaklom životnom dobu ni jesti, ni pričati.
Proteze u stomatologiji su do prije par decenija bile terapija izbora za bezube, djelimično bezube pacijente, kod kojih nije bilo moguće napraviti fiksnu protetsku nadoknadu, kao što je npr metalokeramički most.
Sa pojavom implanta proteze su zapravo postale privremeno rješenje, mada u siromašnijim društvima i dalje imaju primat u trajnom saniranju bezubosti.

akrilatna totalna proteza
Akrilatna totalna proteza se koristi kod potpuno bezubih pacijenata i napravljene su od akrilata, plastike. Estetski u potpunosti mogu da zadovolje sve kriterijume, ali funkcionalno one opterećuju vilične kosti na neprirodan način i dovode do brže resorpcije istih, a takođe imaju i traumatsko dejstvo na sluzokožu usne duplje. Što se udobnosti nošenja tiče, takođe ne spadaju u idealno rešenje. Gornje totalne proteze, najčešće stoje mnogo stabilnije od donjih pošto je gornja vilica stabilna i ne pomijera se, a i može da se ostvari vakum između same proteze i sluzokože koji obezbjeđuje dodatnu stabilnost. Nesreća je u tome što gornja totalna proteza u potpunosti prekriva nepce i umanjuje čulo ukusa. Kada pacijenti dobiju protezu po prvi put, postoji ozbiljan osjećaj stranog tijela u ustima i neophodno je da prođe par dana do potpune adaptacije, a sa druge strane ima pacijenata koji se nikad ne naviknu.
Donja totalna proteza je u većoj mjeri problematičnija od gornje, jer se donja vilica pomjera i ako sam vilični greben nije u dovoljnoj mjeri izražen kako bi proteza na njega „legla, sjela“ velika je vjerovatnoća da će pacijenti juriti protezu po ustima. Vremenom se pacijenti i na tu situaciju naviknu, pa nauče da je kontrolišu.

parcijalna akrilatna proteza

Parcijalna akrilatna proteza je u suštini jako slična totalnoj, s tim što pacijenti nisu u potpunosti bezubi već imaju po neki svoj zub na koji se proteza oslanja uz pomoć žičane kukice. Katkad kad se zubi nalaze u estetskoj regiji to baš i nije lijep prizor za vidjeti, ali bar što se donje proteze tiče kukice su jako bitne i svaki zub je dragocijen jer koliko toliko obezbijeđuje stabilnost protezi.

parcijalna skeletirana proteza

Parcijalna skeletirana-Wisil proteza je značajno bolje rješenje od parcijalne akrilatne, jer u sebi ima metalni skelet koji joj daje čvrstinu, a i mogućnost da se bar kod gornjih smanji pokrivenost nepca akrilatom i svede se na jednu malu metalnu pločicu. Izrađuje se kod pacijenata koji imaju nekoliko svojih zuba na koje se proteza oslanja ili uz pomoć kukica, koje nisu žičane već, individualno, prema obliku zuba izlivene, ili se stabilnom vezom vezuje uz pomoć atečmena, posebnih elemenata koji funkcionišu po principu drikera. I sam prenos sila žvakanja je kod ove vrste proteza bolje riješen. Sile žvakanja ravnomijerno podnose uglavnom preostali zubi u vilici, a vilične kosti se na taj način rasterećuju i samim tim se i smanjuje njihova resorpcija.
U svakom slučaju svaka proteza je bolja od bilo koje bezubosti.

Osim, gore navedenih proteza, postoje i proteze na implantima, ali o njima ćemo govoriti slijedeći put.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Apikotomija – resekcija vrha korijena zuba

Apikotomija je hirurško odstranjenje vrha korijena zuba i prisutnog patološkog procesa, granuloma ili ciste. Zahvati kao što je apikotomija omogućuju sanaciju i očuvanje zuba koji se ne mogu izliječiti konzervativnom terapijom, te bi se u protivnom morali vaditi. Postupak apikotomije u najvećem broju slučajeva predstavlja potpuno uspješan postupak kojim se uklanja proces na vrhu korijena zuba.Sam postupak podrazumjeva i obavezno punjenje kanala korijena. Cijelokupni hirurški rad prolazi kroz nekoliko faza, i to:

Apikotomija1

prva faza – u kojoj se pravi rez na sluzokoži. Kako postoje različite metode izvođenja ove operacije, to će i lokalizacija ovog reza zavisiti od odabrane metode. Kada se načini rez, podigne se sluzokoža i periost (površni deo kosti), koji se jednim imenom označava kao režanj;
druga faza – kada se podigne režanj, postepeno se uklanja kost, kako bi se omogućio pristup vrhu korijena i procesu na njemu;
treća faza – kada se omogući pristup, uklanja se proces, sa naročitom pažnjom da se ukloni u potpunosti, jer bi ostaci doveli do ponovne pojave istog procesa (recidiva);
četvrta faza – posle uklanjanja procesa, pristupa se skraćivanju korijena zuba. Resekcija (skraćivanje) se obavlja pod uglom od 0° do 45° u odnosu na horizontalnu ravan;
peta faza – u kojoj se vrši punjenje kanala, sa kojim se omogućava potpuno hermetičko zatvaranje kanala korijena. Punjenje se najčešće vrši kroz krunu zuba, dok se, u nekim slučajevima, to mora učiniti preko vrha skraćenog korijena zuba. Poslije obavljanja svih potrebnih postupaka za punjenje kanala korijena i poslije uklanjanja svih zaostalih čestica, pristupa se krajnjoj inspekciji, kao i vraćanju režnja na svoje mjesto i njegovo ušivanje.

apikotomija2

Savjet za operisane pacijente

Intervencija se obavlja uz primjenu lokalne anestezije. Kada anestezija prestane da dijeluje normalna je bolna osjetljivost u operisanom području. Tada se pacijentu savjetuju analgetici.Otok se obično pojavi nakon operacija kao reakcija na siječenje tkiva i ne zahtijeva antibiotike. Kad prođe dejstvo anestezije primjenjuju se hladni oblozi (led u kesi zamotanoj u krpu) i to 20 minuta se drže oblozi, zatim dvadeset minuta ne. Tako slijedećih osam sati. Nakon operacije treba prvi dan izbjegavati vruću hranu. Zubi se peru već drugi dan nakon operacije, ne povlačeći četkicu preko šavova. Šavove treba čistiti štapićem za uši natopljenim 3% hidrogenom.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Zubni most

zubni most

Zubni most predstavlja protetsko rješenje koje podrazumijeva dvije ili više spojenih zubnih krunica. Krunice pomoću kojih se učvršćuje na preostale zube nazivaju se sidra mosta, a zubi na koje se most učvršćuje zovu se zubi nosači. Zubi koji nedostaju umetnuti su između sidara i oni čine tzv. tijelo mosta. Mostovi mogu biti različitog raspona – od kratkih koji zamjenjuju samo jedan zub i fiksiraju se na dva susjedna zuba nosača, pa sve do velikih tzv. polukružnih (cirkularnih) mostova koji se protežu preko cijelog zubnog luka i zamjenjuju veći broj zuba. Zubi nosači mosta su pri žvakanju izloženi većim opterećenjima nego zdravi zubi u normalnim uvjetima, jer se zagrizna sila primijenjene na cijeli most raspoređuju na mali broj nosača. Na primjer, most koji ima šest članova – 3 sidra i 3 međučlana, pri žvakanju podnosi opterećenje kao šest zuba, ali se sile prenose na samo tri zuba nosača.

zubni most1Postoji velik broj mogućih rasporeda zuba nosača i međučlanova, a za zube nosače je situacija to povoljnija što ih je više uključeno u most jer se tada zagrizne sile prenose na veći broj uporišta. Također, nisu svi zubi jednako sposobni podnijeti zagrizna opterećenja. Na opterećenje su najotporniji kutnjaci i očnjaci, stoga su oni bolji izbor za nosače mosta od, na primjer, sjekutića. Zubi s oštećenim parodontom slabije su otporni na opterećenje. Zubi s blago oštećenim parodontom mogu se ponekad iskoristiti kao nosači mosta, iako to nije najpovoljnije rješenje. U tom slučaju trebalo bi u most uključiti i zdrave zube koji će na sebe preuzeti veći dio opterećenja i rasteretiti zube sa slabijim parodontom. Klimavi zubi s jako oštećenim parodontom nisu dobri nosači mosta i potrebno ih je prije izrade mosta izvaditi. Razumljivo je da je odluka o izboru zuba za nosače mosta određena individualnom situacijom kod pojedinog pacijenta. Na doktoru dentalne medicine je da pažljivo razmotri moguće opcije te da isplanira most koji će uključiti zadovoljavajući broj i raspored zuba nosača. Iako je zbog boljeg podnošenja opterećenja povoljnije u most uključiti što više zuba nosača, njihov prekomjeran broj nije poželjan jer se svakim brušenjem zuba nepovratno odstranjuju zdrava zubna tkiva. Stoga je potrebno svaki most pažljivo isplanirati i naći ravnotežu između zahtjeva statike za što većim brojem nosača (zbog boljeg podnošenja opterećenja) i očuvanja preostalih zdravih zuba. Stoga na svaki zub nosač djeluju veće sile nego što bi djelovale kad on ne bi bio u sastavu mosta. Zbog velikih sila kojima su izloženi, zubi nosači moraju imati zdrav parodont koji je spodoban podnijeti povećana opterećenja. Zato je prije izrade mosta nužno izliječiti parodontne bolesti ako su eventualno prisutne, a za vrijeme nošenja mosta je važno održavati dobru oralnu higijenu da se one ne bi pojavile. Parodontna bolest zajedno s povećanim opterećenjem uzrokuje rasklimavanje zuba nosača čime on gubi svoju potpornu funkciju. Slabljenjem potpore pojedinog zuba nosača, povećavaju se sile koje djeluju na preostale zube nosače (jer se zagrizna sila tada raspoređuje na manji broj zubi), što dovodi do oštećenja njihovog parodonta, rasklimavanja i eventualnog gubitka cijelog mosta.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Izbjeljivanje zuba

izbjeljivanje zuba1

Posljednjih desetak godina pacijenti i stomatolozi pokazuju sve veće zanimanje za izbjeljivanje zuba, tj. postupak kojim se posvjetljuje boja zuba. Trend izbjeljivanja otad raste, pa se na tržištu pojavljuju različiti materijali, kao i nove, jednostavnije i djelotvornije metode izbjeljivanja. Razlikujemo izbjeljivanje vitalnih i nevitalnih zuba. Kod svih metoda i materijala za izbjeljivanje odvija se isti hemijski proces, a to je oksidacija. Materijal koji se uglavnom koristi za izbjeljivanje je karbamid peroksid.
Uspješno izbjeljivanje zavisi o nekoliko parametara: dobro uzetoj anamnezi, detaljnom pregledu kojim se utvrđuje postojanje indikacija i kontraindikacija za izbjeljivanje, ispravnoj dijagnozi i  dobro razrađenom planu postizanja optimalnih rezultata. U većini slučajeva može se postići znatno posvjetljenje boje zuba, iako konačan rezultat zavisi o vrsti diskoloracije.

Nekoliko uzroka promjene boje zuba:

Vanjske diskoloracije – Nastaju na caklini zbog pojačanog konzumiranja čaja, kafe, crnog vina, jakih začina, pušenja cigareta itd. U početnoj, tj. ranoj fazi mogu se odstraniti zubnim pastama, profesionalnim čišćenjem abrazivnim pastama ili pjeskarenjem zuba. Međutim, tokom godina diskoloracije postaju sve intenzivnije i sve se teže odstranjuju, tako da se u tim slučajevima, pod uvjetom da caklina zuba nije oštećena, izbjeljivanjem mogu postići uspješni rezultati.

Unutrašnje diskoloracije – Posljedica su odlaganja hromogenog materijala u dentin i caklinu. Takve diskoloracije mogu nastati preeruptivno (prije rođenja) i posteruptivno (poslije rođenja). Tako, na primjer, primjena antibiotika tetraciklina u drugom tromjesječju trudnoće dovodi do odlaganja tetraciklina u strukturu zuba tokom kalcifikacije zubnog zametka djeteta. Razlozi diskoloracije nevitalnih zuba najčešće su povezani s traumom zuba i nekrozom pulpe. Naime, trauma zuba može prouzrokovati krvarenje unutar zubne pulpe i ne mora odmah dovesti do njezine nekroze. Ali, ako nastane nekroza pulpe, dolazi do razgradnje pulpnog tkiva, kad organske molekule mogu prodrijeti kroz dentinske tubuluse u dentin.

Jatrogeni razlozi (posljedica terapijskog postupka) – Neki od razloga su nepotpuno odstranjenje pulpnog tkiva u komorici zuba prilikom trepanacije, kad dio tkiva zaostane i postane nekrotično, što je najčešće slučaj s prednjim zubima: loše punjenje korijenskih kanala, pogotovo starim materijalima za punjenje, npr. cink-oksid-eugenol pastama, stare amalgamske plombe, pogotovo one koje su postavljene bez podloge, što dovodi do sivkastog obojenja zuba.

Kontraindikacije za postupak izbjeljivanja

To je ponajprije starost pacijenta. Donja starosna granica su pacijenti stariji od deset godina, a gornje granice nema. Stariji pacijenti, međutim, moraju biti svjesni činjenice da površina korijena zuba ostaje tamnija u odnosu na izbijeljenu krunu zuba. Izbjeljivanje se ne preporučuje trudnicama i dojiljama. Osim toga, navike kao što su pušenje, učestalo pijenje kafe, čaja i crnog vina tokom tretmana usporavaju postupak, a nakon izbjeljivanja skraćuju dugotrajnost postignutog rezultata.

Šta se može očekivati

Prije samog postupka pacijenta treba upoznati s mogućnostima i eventualnim posljedicama stomatološkog tretmana tokom izbjeljivanja. Naime, nisu svi pacijenti kandidati za izbjeljivanje. Zubi sa žutim i žuto-smeđim nijansama lakše se izbjeljuju nego oni plavo-sivih nijansi. Također, diskoloracije prouzročene tetraciklinskim antibioticima izbjeljuju se znatno teže uz dulji tretman i kombiniranje tehnika.

Izbjeljivanje vitalnih zuba

Za izbjeljivanje kod kuće koriste se preparati karbamid peroksida, u koncentraciji do najviše 22 posto. Neki proizvodi sadrže fluor i kalij nitrat, koji dodatno djeluju kao zaštita od preosjetljivosti.
Prije samog izbjeljivanja potrebno je uzeti anamnezu, napraviti detaljan pregled zuba i parodonta, sanirati karijesne lezije i plombe s lošim rubnim zatvaranjem, odstraniti tvrde i meke naslage i ispolirati zube, odrediti nijansu zuba po ključu boja te uzeti otisak za izradu individualnih udlaga.
Prilikom predaje udlage i materijala za izbjeljivanje, pacijenta treba detaljno uputiti o nanošenju udlage s gelom na zubni luk. Važno je napomenuti da, ako pri stavljanju udlage dođe do pojave boli ili bolnog hlađenja na zubima, udlagu treba odmah skinuti, isprati zube te se javiti stomatologu. Kontrola je potrebna kroz dva do tri dana.
Najčešće nuspojave pri vitalnom izbjeljivanju su preosjetljivost zuba i oštećenja zubnog mesa. Uglavnom je riječ o laganoj preosjetljivosti koja prestaje ubrzo nakon završetka tretmana, tokom 24 do 48 sati. Pacijentu se na nekoliko dana može dati i preparat za desenzibilizaciju. Međutim, ako se pojave bol i nepodnošljivo hlađenje, postupak treba odmah prekinuti, a u udlagu se stavlja materijal za desenzibilizaciju na bazi kalij nitrata koji djeluje trenutačno.

Izbjeljivanje nevitalnih zuba

Najčešći uzrok diskoloracije nevitalnih zuba je propadanje pulpnog tkiva praćeno krvarenjem, što je česta posljedica traumatske ozljede. Uz to, diskoloraciju mogu izazvati i ostaci pulpnog tkiva nakon lošeg endodontskog tretmana korijenskog kanala. Međutim, bez obzira na uzrok, stepen diskoloracije direktno je povezan s vremenom između gubitka vitaliteta pulpe i početka terapije. Drugim riječima, što je to vrijeme dulje, penetracija u dentinske tubuluse je dublja, a diskoloracija jača. Zato je prvi uvjet za uspješno izbjeljivanje nevitalnih zuba korektno izvedena endodontska terapija.
Kod same tehnike izbjeljivanja od posebne je važnosti dobro zaštititi ulaz u korijenski kanal. Materijal koji se u tom slučaju koristi je 35-postotni karbamid peroksid. Što se tiče same tehnike, nakon izolacije mekih tkiva materijal se nanosi u kavitet zuba i na vanjsku plohu zuba, i ostavi da djeluje nekoliko minuta. Zub se nakon toga dobro ispere i posuši te se provjeri boja. Postupak se može ponoviti još dva puta po desetak minuta. Ako je potrebno, postupak se ponavlja sljedeći dan. Kad postignemo željenu boju, slijedi razdoblje stabilizacije boje, i nakon 10 do 14 dana izrađuje se ispun (plomba).
Najnovija metoda izbjeljivanja je primjena CO2 lasera, kojim se za 10 minuta u ordinaciji boja zuba mijenja za dvije nijanse.
Na kraju je važno reći da se, uz pridržavanje uputa, samodisciplinu i nepretjerivanje u primjeni gela za izbjeljivanje, postižu zadovoljavajući rezultati bijeljenja, uz učinke koji gotovo nisu štetni na samu strukturu zuba.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Ortodontske folije

ortodontska folija1

Folija za ispravljanje zuba (Invisalign ili eCligner ili nevidljiva fiksna proteza)  su zapravo različiti nazivi za plastične providne folije koje služe za ispravljanje blagih nepravilnosti zuba. Za razliku od klasičnih fiksnih proteza koje se sastoje od bravica, lukova i elastičnih gumica, folije za ispravljenje zuba dovode zube u idealan položaj uz pomoć plastičnih, providnih alajnera. To ih čini praktično nevidljivim na zubima, za razliku od standardnih fiksnih aparata. Zbog toga ih pacijenti rado biraju, jer im omogućavaju ispravljanje zuba nevidljivo za okolinu.

ortodontska folija

 

Nevidljive folije za ispravljenje zuba su izrađene od tanke, providne plastike (medicinski poliuretan). Slične su folijama za kućno bijeljenje zuba, ali su izrađene od tvrde plastike, koja je još tanja i providnija od folija za izbjeljivanje zuba. Nošenje folija za ispravljanje zuba je još manje uočljivo nego nošenje folija za izbjeljivanje zuba. Folije za ispravljanje zuba su najsličnije retejnerima koji se nose nakon skidanja fiksne proteze, samo su još tanje i imaju zaobljene ivice uz zube.

Kako folije za ispravljanje zuba rade?

Folije ili plasticni alajneri se nalaze preko zuba i produkuju blage sile koje pomjeraju zube. Svaka folija ima tačno utvrđeni zadatak i pomjera zube za 0.25-0.3 mm. To se možda čini malo, ali gledajući prije svega zdravlje vaših zuba i da sile na njima moraju biti minimalne, konačni razultati se mogu postići nošenjem 10, 20 ili više folija. Kada počnete da nosite folije za ispravljanje zuba, primjetićete kao da folija ne leži idealno na svim zubima i osjetićete blagi pritisak na zubima. Može da vam se učini da leže previše čvrsto na zubima. Takođe je moguće da je teško stavljate i skidate sa zuba. To je zbog toga, što nevidljiva fiksna  nije napravljena da leži idealno na zubima, već je napravljena da pomjera zube u onaj položaj koji je sa tom folijom definisan. To se postiže nakon mjesec dana nošenja folije i kako vrijeme prolazi, primjetićete da sve lakše stavljate foliju na zube i da je pritisak na zubima gotovo nestao. To je zbog toga što su folije već pomalo pomjerile zube. Nakon mjesec dana nošenja jedne folije, uzimate sljedeću foliju za ispravljanje zuba i pomjeranje se nastavlja sve do idealnog položaja koji je određen na početku terapije.
Svaka folija je odgovorna za samo jedan korak u cijeloj terapiji. Svaka folija pomjera tačno određene zube do položaja definisanog tom folijom.

Kako se izrađuju folije za ispravljanje zuba?

Proces izrade prolazi kroz tri faze:
1. Pregled sa ortodontom
2. Uzimanje otisaka obe vilice i ortodontska analiza
3. Animacija pomeranje zuba i izrada folija

Pregled sa ortodontom
Ako ste pomislili da su folije sjajno rešenje za vas, vjerovatno postoji mnogo pitanja koje želite da postavite i još dosta stvari su vam nejasne i želite da ih saznate prije donošenja definitivne odluke. Tokom pregleda sa ortodontom, možete da postavite sva pitanja koja vas interesuju a on će, sa druge strane, da procjeni da li su folije za ispravljanje zuba najbolje rješenje za vas. Svaki pacijent je različit i nisu folije najbolje rješenje za svakog pacijenta.
Uzimanje otisaka i ortodontska analiza
Prije nego što ortodont počne da planira terapiju, neophodno je da sakupi određene informacije o trenutnom stanju zuba, njihovom položaju, načinu kako grizete i odnosu gornje i donje vilice. Zato su mu neophodni otisci vilica, rendgen snimci ( ortopan i profilni telerendgen snimak) i fotografije lica.
Animacija pomjeranja zuba i izrada folija
Već prilikom prve konsultacije sa ortodontom, uzimaju se 2 para otisaka. Jedan par za ortodontsku analizu, a drugi par za tehničara koji skenira modele dobijene iz otisaka i unosi u softverski program. Softver zatim preračuna idealnu poziciju zuba i potrebna pomjeranja. Na osnovu toga se i odredi potreban broj folija. Tu animaciju zatim pogleda ortodont i na osnovu urađene ortodontske analize uradi, ako je potrebno, još neke korekcije položaja zuba.

 

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Zubne krunice

krunica

Kada je zub oštećen, napukao ili u potpunosti slomljen, jedino rješenje je restauracija krunice. Na taj način se ojačava krunica i vraća funkcija zubu. Izraz koji se odomaćio za ovu vrstu usluge je “navlaka za zube“. Ovaj izraz opisuje da je cijela krunica navlake navučena preko ostatka površine postojećeg zuba.

Kada je vrijeme za stavljanje krunica za zube?

– Kada je karijes zahvatio toliku površinu zuba da je nemoguće trajno riješiti problem plombom ili inlejom, a da zub ne izgubi funkcionalnost
– Nemoguće je riješiti nedostatak standardnom kompozitnom nadogradnjom
– Kada se nedostatak zuba nadomjesti implantom i tada se navlake za zube postavljaju preko suprastrukture implanta
– Poslije endodontske terapije zuba, preporuka je da se zubi ojačaju postavljanjem nadogradnje i krunice zuba
– U slučaju abradiranih zuba ili ubrzanog propadanja kod povećanja želudačne kiseline jedina opcija su krunice za zube
– Uvijek aktuelni kozmetički razlozi, postavljanjem krunice na zubima, unapređujemo estetiku svog osmijeha.

Vrste krunica:vrste krunica

Metal-keramičke krunice danas još uvijek predstavljaju najčešći izbor pacijenata zbog vrlo prihvatljive cijene, odličnih svojstava i solidne estetske komponente. Izrađene su od metalne osnove koja je presvučena najfinijom keramikom. Nedostaje im prirodna translucencija, no vješt tehničar može postići zadovoljavajuću estetiku, kako se takav zub gotovo uopšte ne bi razlikovao od prirodnog. Uobičajeno je da krunice vremenom preboje okolne desni u tamniju boju, te ovo nije estetski najatraktivnije rešenje.

 Potpune keramičke krunice izrađene su od čiste keramike koju odlikuje vrhunska estetika zbog svoje translucencije, te su time u mogućnosti u potpunosti imitirati prirodne zube. Izrada takve krunice zahtjevan je laboratorijski posao, stoga je i konačna cijena nešto viša. Obzirom na spomenutu translucenciju, zub koji se prekriva mora biti također lijepe prirodne boje, stoga je indikacija za izradu takvih krunica pomalo sužena.

Cirkon-keramičke krunice izrađene su od visokokvalitetne cirkonske osnove presvučene keramikom, te predstavljaju vrhunac kvalitete. Odlikuje ih iznimna čvrstoća i biokompatibilnost, što im omogućuje postavljanje u gotovo svim situacijama u ustima. Zbog svoje čvrstoće koristi se kako u prednjoj tako i u stražnjoj regiji. Krunice i mostovi od cirkona su jaki, ali i najprirodniji nadomjesci u stomatologiji danas. Zahtjevan proces izrade rezultira i visokom konačnom cijenom

Procedura postavljanja krunice sastoji se od više faza. Nakon konsultacije i kontrolnog pregleda, pristupa se čišćenju zuba, uklanjanju eventualnog karijesa i oblikovanju ostatka zuba. Kompletan proces se izvodi pod lokalnom anestezijom. Uzima se otisak otisnom masom i u zubotehničkoj laboratoriji se izrađuje krunica od ugovorenog materijala. Za to vrijeme, stomatolog će napraviti privremno rješenje kako bi zub bio zaštićen i prekriven.
Drugi dio ovog procesa podrazumijeva skidanje privremene navlake i cementiranje krunice.

Koliko traju navlake za zube?

Ovaj segment zavisi isključivo od navika održavanja pacijenata ponaosob. Treba napomenuti da navlake za zube zahtijevaju isti stepen oralne higijene kao i ostali zubi. U prosjeku vijek trajanja može biti oko 5 godina kod pravilne oralne higijene i redovne kontrole stomatologa, a mogu trajati i duže. Navlake za zube treba čuvati i od kidanja hrane, konzumiranja previše tvrdih ili žilavih namirnica.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Inlej/Onlej (Inlay/Onlay)

InlayOnlay

Karijesom oštećeni zubi se mogu sanirati na više načina. Nakon uklanjanja karijesom izmjenjenih zubnih tkiva potrebno je nastali prostor (kavitet) na neki način popuniti. Mogućnosti su ograničene na amalgam, kompozit ili izradu inleja.

Inlej (Inlay)

Inleji su pre nekoliko decenija jako mnogo korišteni u stomatologiji kada su uglavnom pravljeni od zlata. Danas je inlej ponovo čest izbor u stomatologiji i to u obliku keramičkih ili kompozitnih inleja. Prednost inleja u odnosu na plombu je u tome što se izrađuje na osnovu otiska izbrušenog zuba, tako da u potpunosti odgovara formiranom kavitetu,ali bitan je i način vezivanja, odnosno izbor cementa. Neke cemente pljuvačka rastvara i oni se stoga ne bi smjeli koristiti u izradi inleja. Inleji se izrađuju u tehnici a u ordinaciji se cementiraju za zub. Proces izrade zahtjeva minimalno dvije posjete stomatologu:
1. U prvoj posjeti stomatolog uzima otisak suprotne vilice. To je važno da bi tehničar pri modelovanju inleja napravio kvržice na zubu koje neće remetiti okluziju. Potom se pristupa ukanjanju karijesom izmjenjenih zubnih tkiva. Treba napomenuti, da debljina preostalog zubnog zida mora biti dovoljna da izdrži pritisak pri žvakanju inače bi došlo do pucanja zuba. To, ustvari, govori da se velike karijesne lezije ne mogu sanirati inlejem,već se mora pristupiti protetskoj sanaciji. Nakon brušenja uzima se otisak izbrušenog zuba. Na kraju se odredjuje boja ukoliko se inleji izradjuju od keramike ili kompozita.
2. Nakon nekoliko dana,koliko je potrebno da se izradi inlej u laboratoriji, vrši se proba inleja u zubu. Smetnje, ako postoje, uklanjaju se brušenjem. Kada inlej definitivno dobro leži u zubu, pristupa se cementiranju.

keramicki inlej

Keramički inlej

Kada se keramički inlej postavi u zub i sami stomatolozi imaju problem da ga prepoznaju. Keramički materijali u estetskom smislu imaju neprevaziđena svojstva, ali nemaju visoku otpornost na pritisak i pucanje.

Kompozitni inlej

Od kompozitnih materijala, sem postavljanja ispuna u ustima, mogu se izraditi i inleji.Visokih su estetskih vrijednosti i njihovom izradom u laboratoriji izbjegnuta je kontrakcija kompozita koja se dešava pri polimerizaciji kompozita u ustima. Tako je izbjegnuta pojava karijesa na spoju zuba i plombe.Manje su osjetljivi na lom od keramičkih inleja.

Zlatni inleji

Najveći nedostatak je estetika koja je narušena bojom inleja. Ostala svojstva zlatnih inleja su većinom pozitivna: lakoća obrade,dobro prihvatanje od strane organizma, dugovječnost. Mana zlatnih inleja je i visoka cijena, mada s obzirom na dugovječnost vremenom se isplati. Gde inlej može da se postavi? Da bi inlej ostao u zubu, kao i da bi bila izbjegnuta fraktura zuba potrebno je u startu procjeniti opravdanost njegove izrade. Kod velikih destrukcija zuba karijesom preostaju nakon uklanjana karijesnih masa tanki zidovi kaviteta zuba koji bi se nakon postave zuba jako brzo slomili. Zato je kod ovakvih slučajeva pametnije odlučiti se za nadoknadu zuba krunama.

porcelain_inlay_and_onlay.22974155_std

Onlej (Onlay)

Za razliku od inleja koji zahvataju dvije površine na zubu, onleji zahvataju tri i više.Izradjuju se na isti način kao i od istih materijala kao inleji. Danas se inleji i onleji pored klasičnog postupka mogu izraditi i frezovanjem, tzv. CAD/CAM tehnologijom. CAD/CAM zapravo predstavlja proces kojim se od gotovih keramičkih blokova,procesom frezovanja, dobijaju gotove navlake i mostovi

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic

Plombiranje zuba

plombiranje zuba

Rupe koje nastaju u zubima uslijed njihovog truljenja ( karijesa ), te gubljenja tvrdog tkiva zuba se razvijaju i šire kako vrijeme prolazi, a zub se ne tretira i ne liječi. One postaju veće, truljenje ( karijes ) napreduje i može doseći do zubne pulpe i izazvati upalu. Iz tog razloga je potrebno odstranjivanje karijesa i rekonstrukcija odnosno povratak zuba u stanje u kome se nalazio pre obolijevanja. Proces rekonstrukcije podrazumijeva odstranjivanje karijesa, te popunjavanje nastalih praznina u samom zubu. Kako se zub ispunjava, kaže se da je napravljen ispun, odnosno plomba.

Vrste ispuna (plombi)

Kod vrsta ispuna razlikujemo stare amalgamske plombe, i nove kompozitne ispune ( bijele plombe ) .

Amalgamske plombe

Amalgamske plombe su sive ili srebrne boje. U stomatologiji se koriste dugo vremena, i prednosti su im bile lakoća postavljanja, kao i niska cijena i trajnost, posebno kod manjih ispuna. Međutim sa razvojem stomatologije i tehnike, ovi ispuni polako odlaze u zaborav. Velika količina nikla, srebra, kalaja, bakra, cinka i drugih metala koji se nalaze u ovim plombama, a koji mogu biti i kancerogeni, doprinosi njihovoj sve rjeđoj upotrebi. Ove plombe su u novije vrijeme zamjenjene kompozitnim ispunima, odnosno bijelim plombama.

Kompozitni ispuni (bijele plombe)

Bijele plombe odnosno kompozitni ispuni su na početku primjene obilovali brojnim nedostacima, ali su svi ti nedostaci i manjkavosti prevaziđeni samim razvojem tehnologije izrade. Taj razvoj i usavršavanje je dovelo do toga da je sada kompozitni ispun, odnosno bijela plomba mnogo kvalitetnije sredstvo za popunjavanje praznina u zubu. Nedostaci bijelih plombi su sada neutralisani, a snaga ljepljenja kod najsavremenijih ispuna je dosta veća nego sto je čvrstoća samog zuba. Ovaj materijal se izrađuje u više vrsta, u zavisnosti od lokacije postavljanja. Kompozitni ispuni ( bijele plombe ) se izrađuju u više nijansi i boja, što doprinosi boljem estetskom efektu. U toku rada, stomatolog materijal postavlja slojevito, i svaki sloj očvršćava uz pomoć svijetla.

amalgamske-kompozitne plombe

Prednosti kompozitnih ispuna u odnosu na amalgamske plombe

Postoji više prednosti kompozitnih ispuna u odnosu na amalgame. Kao prvo, prilikom postavljanja amalgamskih plombi često je potrebno izbrusiti i zdrav dio zuba, dok kod kompozita to nije slučaj. Zatim tu je i estetski faktor, koji posebno dolazi do izražaja prilikom tretiranja prednjih zuba. Kod kompozita se materijal ljepi na površinu zuba i sa njim čini jedinstvenu cjelinu, što spriječava lom.

http://www.stomatologmudrinic.com

http://www.instagram.com/stomatolog.mudrinic

https://www.facebook.com/stomatologmudrinic